Prikazivanje članaka po tagu Dragan Jovanov http://trofej.info Sat, 27 Apr 2024 19:01:45 +0200 Joomla! - Open Source Content Management sr-yu Rotori – koliko je bitno da li je od metala ili kompozita http://trofej.info/index.php/vesti/pribor/item/363-rotori-koliko-je-bitno-da-li-je-od-metala-ili-kompozita http://trofej.info/index.php/vesti/pribor/item/363-rotori-koliko-je-bitno-da-li-je-od-metala-ili-kompozita

twin-power-swJedan od najvažnijih delova stacionarnih čekrka, mašinica (ili rola) za pecanje kako im tepamo (jer i kada je ogroman SW model za more ne nazivamo je „mašinom“ nego mašinicom – iako je to pre mašinčina), jeste rotor. Jer svaki rotor pokreće motor. Znači, pogon i rotor su značajni za kvalitet čitave mašinice. Ali ćete upravo za materijal od koga je načinjen rotor nalaziti najmanje podataka. Po katalozima i sajtovima mnogo se češće pominje materijal kućišta mašinica, a ređe materijal rotora. Često „zaborave“ da napišu taj podatak...

Naravno, i laiku je jasno da je čvrsto telo (korpus) mašinice presudno značajno jer se u njemu nalazi „motor i menjač“ – pogonski i prenosni mehanizam. Ko karoserija i šasija kod automobila. A za to je i dalje najbolji metal (legure aluminijuma, magnezijum...). Koristi se i kompozit (grafit), ali kod jeftinijih modela. Kao što postoje bolji i lošiji metali, isto tako postoje bolji i lošiji kompoziti (recimo, od CI4, preko HT-7, do obične plastike). Danas se prave i kvalitetne mašinice sa grafitnim telom, samo što su ti kompoziti znatno unapređeni i prilagođeni strogim zaktevima. Ipak, još uvek je metal No 1.

I sa rotorima je slična priča. Najbolje i najskuplje mašinice imaju metalne (alimnijumske, magnezijumske...), ali najveći broj modela, pa čak i visoke klase (kao Shimano Twin Power, recimo), imaju rotore od kompozita. Shimano ih pravi uglavnom od poznatog HT-7 grafita, a od nedavno i CI4 kompozita. Koliko je to opravdano, naročito ako se zna da Daiwa ima na svojoj Certate (i brojnim klonovima Real Four serije) pored metalnog kućišta a i metalne rotore.

I ne samo Daiwa, poznati Ryobi Zaber, Spro Blue Arc... i mnoge druge mašinice srednje, pa čak i niže klase, imaju danas i metalno telo i metalni rotor. Da li su onda to bolje mašinice nego Shimano Stradic, Biomaster, ili Twin Power?

Naravno da nisu! Ali Certate Daiwe jesu, i nalaze se tu, na nivou jednog Twin Powera, ako ne i iznad njega. Možda je Certate ponajpre barabar sa modelom Vanquish. No, kako nisu svi ostali proizvođači isto što i Daiwa Made in Japan, tako se ni ne mogu porediti sa Shimanom. Jer za kompletan uvid u kvalitet nije dovoljno samo od čega je šta, nego od čega je sve – plus, i koliko je precizno napravljeno i pedantno sklopljeno. Pogledajte recimo ovo, Daiwa Exist 2012 - sam vrh ponude, a materijal nije metal nego Zaion! Eto, Shimano CI4, Daiwa Zaion - ali sve je to karbon. Dobro de, kompozit najnovije generacije, tj. unapređeni grafit. Na slici ispod je Zaion rotor i korpus.

exist-zaion

 

Upravo stoga su, recimo, jedan Shimano Stradic ili Biomaster, koji imaju kompozitne rotore, a čak im ni kompletno telo nije metalno, nego je često „hibridno“ (stopa i ram, recimo od metala a poklopac od kompozita, ili obratno), bolji nego metalni Zauber, Spro, i ostali. No, vratimo se na priču o rotoru.

Koliko je zaista zanačajno da li je rotor od metala ili kompozita, tj. aluminijuma ili grafita?

Važno je da rotor bude lak, ali dovoljno čvrst, i da ima što manju masu zbog momenta inercije. Uostalom, on se obrće, zar ne? Stoga je važan i balansiran (uravnotežen) rotor – da se manje zamara motor.

stradic-rotor

Na slici je klasični kompozitni rotor sa jednog Stradica (i sa mnogig sličnih modela) – vidite na neofarbanom delu sivu boju kompozita. Vidite i da mu je masa (debljina zidova) veća, jer je od grafita.

Takođe je bitno da se ne izvija i uvija previše, i da ima veliku čvrstoću i tvrdoću – posebno deo koji se navlači na pinion (od kojeg prima obrtni moment). Stoga često vidite kako po buvljacima ribolovci šakom proveravaju rotor da li se ljulja, tj. da li se „izjeo“ oko piniona, pa dobio „luft u glavi“, kada kupuju neku polovnu mašinicu.

Pominjane osobine sasvim zadovoljavaju savremeni materijali, moderni kompoziti. A zbog uštede, opet uzimam za primer Shimano, često se konstruišu rotori koji pasuju na više modela mašinica. Tako se mnoge danas uglavnom razlikuju po telu ali ne i po rotoru. Mada sada ima i različitih modela a skoro istih oblika tela i rotora, pa čak i istih mehanizama, ali se razlikuju po broju kugličnih ležaja, materijalu zupčanika – i boji mašinice. Sve je to, na kraju krajeva, samo veliki biznis. Eto, Shimano je skroz iste metalne rotore koristio za tri svoje mašinice serije MgS - Stradic, Biomaster i Twin Power (na slici dole).

Shimano na Stelle, naravno, montira metalne rotore. Na ostale mašinice ne, izuzev na Twin Power serije SW (sa uvodne sličice). Jer jednom su se zeznuli pa stavili metalne rotore čak i na mašinice više srednje klase, na Biomaster MgS, tj. Stradic Mg serije F - i na vrhunski mali Twin Power MgS. Opekli se, jer je Twin Power MgS ko Stella u malom, a mnogo jeftiji (plus rezervna špulna gratis), pa su na svim ostalim kasnijim serijama, Stradic Mg FA, Mg FB... odnosno Twin Poweri (Sustain za USA) bili oni Mg ili klasični, uvek jedino imali kompozitni rotor. A sve stoga da bi uspešnije prodavali skupe Stelle.

rotori-metal

E, meni nisu još nijednu prodali – sasvim su mi dobri Biomasteri, Twinovi i Aspire sa kompozitnim rotorom. Jer Lale ne pecaju morske ale.

Metalni rotor je potreban (da li i neophodan?) jedino za velike mašinice namenjene teškom i super-teškom ribolovu na moru, eventualno teškom ribolovu na slatkoj vodi (somovi i mladice) – iako ni somovi sa Ebra ni sibirski tajmeni nisu što i morske tune i sabljarke. Naravno, lepo je imati malenu Stellu ili novu Certate sa metalnim rotorom pa džigovati smuđa, ali je to zadovoljstvo (pre)skupo. Po meni, i nepotrebno. No, ko voli nek’ izvoli – njegove pare, njegov izbor. Moje je samo da upozorim.

Rekoh da proizvođači često kriju podatke o vrsti materijala. Pa kako onda znati od čega je šta, kad je sve istom bojom prefarbano. Evo saveta (koji izgleda šašavo – ali deluje):

Liznite vrhom jezika rotor, kućište i poklopac kućišta. Liznite, nemojte olizati celu mašinicu – ako je jeftinija kineska otpašće farba, a na jezik vam se prekopirati: „Made in PRC“. Odmah ćete osetiti razliku u temperaturi! Metalni delovi su osetno hladniji.

Ako vam je lizanje rizično, možete odvrnuti neki zavrtanj koji se uvrće u rotor, pa pogledati kakav je navoj. Ako je rotor grafitni, „loza“ navoja je kao za drvo ili plastiku; ako je rotor metalni „loza“ je sitnija – znate valjda razlike izmežu običnih štafova.

Korpusi, rotori i motori, sve to zajedno sačinjava mašinicu. Od kvaliteta materijala zavisi radni vek, ali kvalitet uslovljava cenu. Pošto je uvek bilo „koliko para toliko muzike“ ni u pecanju nema razlike. Ali može biti uštede. Stoga težite optimumu za vaš način ribolova.

Jer ne treba po svaku cenu davati velike pare za metalni rotor, kad je dobar i kompozitni. Važnije je kakav ga okreće motor, a ne od čega je rotor. Ako je dobar motor, ne mora biti metalni rotor. Ali dobar motor mora biti u metalnom telu.

Međutim, ako je loš motor – džabe vam i metalni rotor! A danas je mnogima lakše da izliju i metalno telo i metalni rotor – nego da sklope kvalitetan motor. Izliju rotor i telo od aluminijuma, ali ne režu ili kuju zupčanik od duraluminijuma, nego i njega izliju, pa još od cinka! Za to se obično kaže: spolja gladac, a iznutra jadac.

Da bi se danas znalo šta je šta morate biti mudrac.

Dragan Jovanov Glod

Zabranjeno je kopiranje i reprodukovanje tekstova sa portala http://www.trofej.info/

]]>
braca.kovacevic@gmail.com (Super User) Pribor Wed, 23 Oct 2013 20:52:16 +0200
Što jes - jes, najbolji je MgS http://trofej.info/index.php/vesti/pribor/item/326-sto-jes-jes-najbolji-je-mgs http://trofej.info/index.php/vesti/pribor/item/326-sto-jes-jes-najbolji-je-mgs

tp-mgsIzabrati najbolji model ribolovačke mašinice iz najpopularnije serije na svetu, Shimano Twin Power, veoma je nezahvalan zadatak. Bar za većinu. Međutim, za mene je to „mačiji kašalj“. Naime, najbolji Twin Power koga je Shimano ikada napravio, bio je ovaj malecki MgS iz, sada već daleke, 2000. godine.

A kupio sam – dva! I to vrlo povoljno. U jednoj novosadskoj prodavnici ribolovačke opreme, između ostalog pribora za pecanje, mesecima su na polici stajala i dva modela Shimano Twin Power MgS – veličine 2500 i 3000. Gledao ih nije niko – bile su „premale“ za novosadske ribolovce, iako nisu koštali velike novce. Naime, trgovac nije voleo da mu dugo stoje zarobljena novčana sredstva, pa im je snizio cenu skoro na nabavnu. E, to nisam smeo da propustim – kupio sam obe, za tada pristojnih 480 maraka, (danas smešnih 120 evra po mašinici)!

Trgovac mi je toliko „popustio“ pod uslovom da kupim obe, jer se plašio da ako kupim samo „veliku“ 3000, „malu“ 2500 neće nikome moći da proda. Hehehe, a one su bile iste, samo su kapaciteti špulne bili različiti!

Kako su razlike bile jedino u kapacitetima (uz mašinicu su se dobijalo dve jednake špulne!), a tela su bila istih gabarita, napravio sam dve kombinacije: obe mašinice su imale po dve različite špulne – 2500 i 3000. Jedna mašinica je bila za mog prijatelja, a drugu sam ostavio sebi. Napunim pletenicom Fireline špulnu 3000, pa pecam, pecam, pecam... a kada iskidam izvesnu „metražu“, prebacim pletenicu na pliću špulnu – tada bi mi 2500 bila puna, a na njoj „nov“ Fireline, tj. od gore je onaj deo strune koji pre ležao na dnu špulne 3000, pa nije korišćen. Potom sam opet pecao, pecao... i napecao se.

No, nisam ga zbog cene uvrstio u Twin Power broj 1 svih vremena, nego zbog kvaliteta! To je bio „otrovni Twin“ – rasna zverka u malom pakovanju! To je, do sada (a verijem i od sada...) jedini Twin Poewer koji je imao i metalno telo, i metalni poklopac kućišta – i metalni rotor! Praktično, mala jeftina Stella – a sa dve špulne.

mgs-rotor

MgS je oznaka za magnezijum. A na njemu je magnezijumski bio samo rotor, dok je kućište bilo od aluminijuma. Lagan čvrst rotor bio je po gabaritima mali, jer su „viljuške“ bile tako konstruisane da se preklopnik nalazio sa njihove spoljne strane.

I još, povrh svega, laka špulna od aluminuma i grafita!

A tu je penta: metalni rotor trpi naprezanja – a ne špulna! Rotor rotira (valjda što se zove rotor, hehehe), a špulna fiksira. Vrti se jedino u drilu, ali perfektno tečno, jer su veliki frikcioni diskovi u špulni bili od materijala kao na Shimano multiplikatorima tipa Tiagra!

mgs-spulna

Danas se špulne većinom prave od metala, pa glancaju, farbaju i poliraju, da dizajnom dominiraju. A stari dobri Quck je imao sve metalno sem špulne – od bakelita beše. I legendarni Mitchell 300 je imao sve metalno - sem grafitne špilne! Govori li vam to ponešto?

Upravo zbog takvog rotora i velikih frikcioninih diskova u špulni je i bilo moguće ostvariti nezvanični svetski rekord Twin Powerom MgS – naravno, i zbog vrhunskih materijala i preciznog sklopa pogonsko-prenosnog sistema. A ni štap nije bio „mačiji kašalj“. Ali to je već druga tema... Tema za novi vremeplov i omaž Sportexu Kev.

Uglavnom, koga zanimaju svi tehnički podaci i ostali parametri, šeme i fotografije unutrašnjih sklopova i spoljnih delova te male zveri, neka pogleda super-test Twin Powera MgS – ovo što pišem je omaž a ne test, ovo je vremeplov. Jer takve mašinice više nema!

A nemam ni ja – odslužila je svoje posle silnog ribolova, postala „čujna“, pa sam je posle skoro 8 godina fest maltretiranja poklonio svom drugaru Paku, a on je pecao, pecao, džigovao i silovao (ko poznaje Paka, instruktora i varaličarskog vodiča na rumunskom jezeru Sarulešti, i njegov stil džigovanja i drilovanja, zna o čemu govorim) još skoro dve godine, dok nije - na jedvite jade – uspeo da joj načisto dušu uzvadi. Iskreno, jedva smo joj doakali Pako i ja zajedničkim snagama – ali tek posle deset godina.

Bila je, istina, nekoliko puta podmazivana, ali nikad generalno čišćena ili remontovana, jer se veoma lako otvarala. A ne ko današnji modeli, gde ti trebaju inbusi i specijalni šrafcigeri da bi prvo skinuli rotor, pa sve ostalo, da bi joj „utrobu“ videli.

Proizvodila se i prodavala kratko, svega dve godine, a u Evropi je bila praktično nepoznata, skoro zapostavljena od ribolovaca. Njen naslednik je bio Twin Power MG iz 2003. ali (po mnogima) nije ni izbliza bio dostojan prvom malenom Twinu. Jer svi kasniji Twin Poweri su imali metalne špulne - ali nemetalne rotore.

Tako je Twin Power MgS iz 2000. godine ostao jedini model sa metalnim rotorom, praktično mala Stella po izuzetno prihvatljivoj ceni. I još sa dve špulne!

Nije ni potrebno napominjati da je bio Made in Japan.

Mislim da se Shimano tu opekao, pa je brže bolje tog Twina povukao, ali ipak kasno – ja sam ga već nabavio!

Dragan Jovanov Glod

P.S. Po našim forumima u „kupujem-prodajem“ teško ćete pronaći Twin Power MgS iz te serije, a i na nemačkom e-bayu se retko nalazi. Ali i da ga je bilo u dobrom stanju ja ga ne bih kupio. Naime, ne volim „vožene“ mašinice, ali volim „razgažene“ štapove – jer dobar štap praktično nema rok trajanja, dok svaka mašinica, pa čak i ovaj Twin, imaju.

Naravno, danas se prave i štapovi koji kraće traju, jer je cilj da mu ribolovci što pre doakaju – pa kupe nov! A o novim, prelepim mašinicama, ne vredi ni trošiti reči. Ali da su lepe – lepe su! Mnogo lepše nego moj mali Twin Power MgS sa početka milenijuma.

http://www.trofej.info/

]]>
milan.hinc@bkintera.com (MIlan Hinić) Pribor Wed, 23 Oct 2013 12:50:32 +0200
Natenane (slučajni test za nesvest) http://trofej.info/index.php/vesti/pribor/item/206-natenane-slucajni-test-za-nesvest http://trofej.info/index.php/vesti/pribor/item/206-natenane-slucajni-test-za-nesvest
Trofej Natenane0Nije svejedno! Nije svejedno da li je tridesetogramac Sportex ili... da li je rola Shimano ili... da li je struna Fireline ili... da li je čvor Palomar! Nije svejedno ni koja je kopča, koja udica? Kopča Neša, udica VMC! E, ondak je stvarno sve svejedno - bilo koju ribu da pecate. A ja sam pec’o smuđa. Onako ležerno, lalinski, natenane...

Nije svejedno ni kada napišem da je nešto dobro (naročito ako je skupo), jer strahujem da nenamerno nekog ne prevarim. Zato mi uvek lakne kada se uverim da sam nešto dobro (pr)ocenio i da je moja preporuka bila zasnovana na argumentima. A najbolji argument je uvek supertest. I to na vodi. Praksa mora da potvrdi teoriju! Zato mi, eto, i znamo i pecamo. I pišemo istinu!
Trofej Natenane1
Toliko sam, uporno, hvalio mali Shimano MgS da sam se uplašio da sam preterao, jer on je prilično skup, a ja sam njime tek “ponekog” smuđa ulovio, par štuka, i desetine bandara... Da li je on stvarno toliko jak?
Jeste!!! Čak je i jači nego što sam mislio! Jak je i on a i Sportex Kev DL 30 g težine bacanja! Sportex sam i pre “testirao” čupajući čokote sa dna, a ni u Fireline 0,15 mm (boje dima) nisam nikad posumnjao, kao ni u čvor “palomar”. Za Neša kopče odavno sam znao, ali nisam znao da je udica VMC na Stormu toliko jaka - samo je jedan krak male trokrake (iz)držao!

Da li je ovakav štapić dovoljno jak za Dunav, za smuđa? Da nisu, možda, slabe Fuji karike, jer su jednostopalne, za lov na “velikom plavom”? Da nije mala mašinica, a struna tanka? Ajde?!

Nije svejedno nešto drugo - da li ribu zamarate drilom ili kurblanjem? Da li ribu zamarate štapom ili rolom? Da li znate da optimalno podesite dril pa da povremeno, levom šakom, suptilno kočite. Ja sam taj zanat (odavno) ispekao loveći somove, pa mi nije baš teško palo polusatno drilovanje. Ali je nešto još važnije - važnije od svega - živci! Debeli lalinski živci, toliko debeli da sam pecao dupe ne mrdajući sa klupe čamca. Ko ima debele živce taj može i sedeći, može i ležeći, ali samo ako zdravo veruje u sebe. I u svoj pribor!
Kad ovako žestoko krene dole, dril mora da peva! Da vam riba ne bi razvalila špulnu ili mašinicu, pridržavajte levom šakom. Kad stane...
Vucite je štapom! Dril kočite levom šakom, ne dozvoljavajući da se vrti špulna. Budite vrlo oprezni - čim opet počne da divlja pustite špulnu, da dril propeva...

Kad krene pod čamac ne brinite - ako ste na vreme digli sidro (a ovde čak i motor zbog propelera). U slučaju da se štap previše savije, tada sile nisu toliko jake da dril proklizava. Onda ili popustite dril ili ispravite štap, spustite ga, rasteretite - tada će se povećati naprezanja s karika na špulnu! Nekad, u kritičnoj sitaciji, otvorim preklopnik - nek ode - samo da ne pukne štap! Ne ode - obično je dotle već toliko dobro zakačena da nema spadanja.

I to je to. Nikad ne vucite veeeliku ribu tako što ćete okretati ručicu mašinice! Štap vadi ribu, mašinica samo skuplja višak strune! I driluje...

A MgS savršeno driluje jer je disk frikcione kočnice od istog materijala kao i disk na posestrimi Tiagri, multiplikatoru za morski ribolov.
To je vrlo bitno - nikad mašinica ne sme da blokira - dril je najvažniji! A besprekorno drilovanje od pola sata može da izdrži samo ona mašinica koja ima kvalitetne diskove u kočnici jer se stvara velika temperatura zbog trenja. Velika temperatura se stvara tada i na karikama. Zato Fuji SiC - one su i tvrde i vrlo brzo odvode temperaturu sa sebe, ugreje se ceo prsten (na samo onaj deo koji je u neposrednom dodiru sa strunom!), pa se brže i ohladi! Fuji SiC ima dakle dve prednosti pred drugima – veliku tvrdoću i visok koeficijent odvođenje toplote. Ovo drugo je naročito bitno kod dugih drilova, velikih begova. Važnost toga teško može da shvati neko ko nikad nije imao veliku ribu na štapu…

Trofej Natenane2

Kritična faza je kada je velika riba zamorena - tada je morate štapom dovući. Opet povuci - namotaj strunu na špulnu - povuci štapom... Sve do ruku kolege.

Ako nemate meredov morate imati kolegu! I tu naročito pazite - sve je prenapregnuto! Pazite da se slučajno, baš tada, “umorena” riba ne praćakne, pazite da udica ne izleti! Uvek, baš uvek, pazite na ugao štapa, pa ako se uduca otkači da ne zakači ni vas ni kolegu, nek’ odleti negde dalje, negde sa strane, u vis...

Da li se može ovoliki “smuđ” savladati i nekim drugim priborom? Možda…

Koliki je bio? Pojma nemam, nit’ je to bitno za ovu priču. On je bio samo “kolateralna šteta” - u pogrešno vreme, na pogrešnom mestu, baš kada smo želeli smuđarke za večeru. Nije više bilo šanse da tu pecamo i dalje, pa smo večeru ulovili na drugom mestu, na mirnom udaljenom spotu, ali istim priborom. Ali to je d(r)uga priča, a ovo je supertest...

Znam da će opet biti sumnjičavaca tipa: “da, lako je iz čamca, na mirnoj vodi, ali Dunav je nešto drugo!” itd. No, ja tu ostajem bez teksta! Jeste na Dunavu drugačije, jeste tekuća voda, jeste... Ali tri’es’ kila je tri’es’ kila, a 30 grama je 30 grama. A ni riba zakačena za bok nije isto što i za usta! Jer ja imam (bar!) 120 kg (bez šešira) - da mene neko za stomak zakači ne bih ni znao. Ali da me za usnu vuče - izašao bih sam, ko bela lala, iako sam Lala. I to iz cuga, a ne natenane...

Dragan Jovanov

Trofej Natenane3

Trofej Natenane4

Ja sam se toliko napecao silikoncima Storm da sam nekoliko fotografija poslao korporaciji Rapala. A oni u katalogu Storm 2005. objavili moju sliku - ali na strani sa voblerima. Iako je taj smuđ upecan na Storm Ripin' Shad, a ne na SubWart.

]]>
milan.hinc@bkintera.com (MIlan Hinić) Pribor Tue, 22 Oct 2013 10:20:45 +0200