Naučnici su ustanovili da čovjek ne stari svaki dan ili svake minute, kao što se to do sada verovalo. Čovječiji ciklus starenja, tvrdi nauka, funkcioniše kao sekundara na satu, ne pomera se kontinualno, nego u ciklusima po 1 sekundu. Tako se i čovekova životna sekundara pomjera samo na dan punog mjeseca. Fascinirajuće otkriće! Ako je vjerovati nauci, neizbježno je pomisliti da mjesečeve mene imaju uticaj i na druga živa bića pa tako i na ribe.

Mnogi pecaroši ciljno idu na vodu u nekim mjesečevim fazama, bilo danju bilo noću. Prošlo je već dosta vremena od kako sam primjetio da moji pecaroški uspjesi (i neuspjesi) imaju veze sa mjesečevim fazama. Iskreno rečeno, dugo sam lutao i nisam mogao objasniti kako to sve u stvari funkcioniše. Tome je bila kriva tekuća voda na kojoj sam pecao. Tek kada sam promjenio vodeni biotop i krenuo varaličariti na stajaćim vodama beše mi koješta jasnije. Ali na jednom jezeru imadoh tu srećnu okolnost da je ono bilo uskog korita i sa branom koja je redovno regulisala razinu vode (u daljem tekstu to jezero nazivam jezerom br. 1). Isto tako sam posjećivao još jedno jezero koje je također imalo branu, ali površina i količina vode u njemu bili su toliki da je ta brana morala biti danima otvorena, ili zatvorena, da bi se osjetila promena vodostaja (to jezero ću u tekstu nazivati br. 2.)

Dakle, jezero br. 1 je mnogo manje naspram jezera br. 2 i ono je snabdevalo okolnu industriju električnom energijom (hidroelektrana). Industrija je nedjeljom uvjek zatvorena, tako da se porast vode toga dana primjeti već dva sata nakon što brana spusti ustave, a to je bio slučaj uvjek i samo jednom u sedam dana - nedjeljom dakle!     

Logika bi vjerovatno rekla da je to odlična kombinacija za smuđa, slobodan sam, idem varaličariti smuđa, a voda je pred porastom, ili raste. U tekućoj vodi bih u takovim uslovima imao razloga za optimizam ali na jezeru 1 to nije slučaj. Smuđ tada neće!

Aktivan je na opadanje ili stabilan vodostaj, bilo kakav!

Može voda biti pola metra ili metar viša ili niža nego što je to tipično za to jezero ali on uzima. Kakve sada veze ima brana i jezero sa mesečevim menama?

Velike! Dok sam se u jezeru br. 2 mogao uvjek osloniti na mjesečevu fazu, u jezeru br. 1 nisam to mogao nikada, a ni slučajno nedjeljom, kada je brana zatvorena i voda raste. Nameće se zaključak da je mesečeva faza na jezeru koje mjenja vodostaj od sekundarnog značaja, primaran je sam vodostaj jer u stvari riba na njega reaguje.

Spomenuh da se na jezeru broj 2 mogu osloniti na mjesečeve faze, ali i tu postoje pravila. Naime, mada na tom jezeru vlada (preko najvećeg dela godine) stabilan vodostaj, veliki uticaj na biti ili ne biti imaju i vremenske (ne)prilike! Kako to protumačiti?     

Ako recimo, varaličarim tokom jedne, za ulov vrlo povoljne, mjesečeve faze, a vreme je stabilno, bez naglih promjena zračnog pritiska, bez padavina, bez vetra, magle... mogu se nadati veoma dobrom ulovu. Ali, ako se tu umješa nizak pritisak, koji nagovještava nevreme, ili je (recimo u leto), nebo pokriveno oblacima, za očekivati je još bolji ulov. Pecamo li na takvoj vodi a pod uticajem mjeseca koji ne obećava ništa dobro, pa onda dođe do promene vremena, sa visokog na nizak pritisak, dan će nam se od lošeg pretvoriti u dobar, ulova što se tiče. Ne pomogne li ova promjena vremena i vreme je stabilno, dakle vlada visok pritisak, bez oblaka, padavina ili bilo kakvih promjena, odlazim kući bez ribe, ali samo onda kada se i loša mjesečeva faza potrefila.

Dakle, u jezeru br. 2 možemo se osloniti na mjese­čeve mene ali tada i vremenske prilike igraju jednu bitnu ulogu - i one nam mogu bitno poboljšati dnevni ulov.                    

Loše vrijeme (u smislu visokog zračnog pritiska) koji u pecarošu ne obećava ništa dobro, ne može nam upropastiti dobar rezultat ako je mjesečeva faza povoljna. Rekao bih da kod loših mjesečevih faza trebamo varaličariti u takozvanom “cugu”, jer u tom kratkom vremenskom periodu (rano ujutru i predveče), još možemo nešto “nabosti“.

Da li se kod nepovoljne mjesečeve faze usporava promjena materije kod riba i ove iz tog razloga nisu aktivne, ne znam, možda ihtiolozi mogu to bolje obrazložiti. Opšte gledano, rekao bih da je riba u nekim fazama dana, nedelje, mjeseca, godine, raspoloženija nego inače, baš kao i mi, kada nekada osjetimo da smo puni energije i nijedan zadatak koji stoji pred nama nam se ne čini nerešiv. Osim možda uvaraličariti nekog smuđa metraša...

Trebalo bi reći i da mjesečeve mene utiču na ribu, tj. da li će ova u nekom zadanom vremenu pokazati aktivnost noću ili preko dana. Kad govorimo o ribama koje su i noću aktivne (smuđ, som, jegulja, manić...), onda je nezaobilazno primjetiti da je mjesečeva svjetlost u stvari ta koja diktira događaje na vodi, čak i kada zađe sunce.

Iz mog iskustva mogao bih reći da smuđ reaguje veoma logično na mjesečevu svetlost i to je po meni veoma lako shvatiti i iskoristiti da se dođe do uspjeha. Naime, svakom je vjerovatno poznato da smuđ pri punom mjesecu ne jede po danu nego po noći. Svjetlost je razlog! Pogotovo onda kada je preko dana sunčano ili je voda bistrija nego obično - tada smuđ lovi po noći. Ako je voda mutna „ko oranje“ jede samo po danu, jer u tim uslovima čak i ova riba ima probleme pronaći nešto u vodi. Koliko god da ova riba ima razvijeno čulo vida i bočnu liniju, postoje limiti gde ni smuđ ne može ništa. (Može, ali mi varaličari ne možemo, jer se u takvim neuslovima varaličarenje svodi na mikro lokacije i prezentacije varalica do perfekcije.)

U zavisnosti od punog mjeseca, a i vjetra i bistroće vode, morao sam napraviti uspoređenja, kako bih zaključio da smuđ ne uzima uvjek po istoj šemi. Ako je noć punog mjeseca popraćena bistrom vodom, vedrim nebom i mirnom površinom vode, za očekivati je da ćemo smuđa usjpešno loviti u srednjem sloju, na neka 2-3 m dubine, zavisno od mjesta na kom varaličarimo. U nekoj drugoj situaciji, kada je noćno nebo pokriveno ili duva vjetrić koji površinu vode zatalasa i na taj način ne dozvoljava mesečevoj svetlosti da se po slojevima vode rasprostire celim intenzitetom, lovi na samoj površini.

Moj je zaključak da se smuđ veoma svesno “igra” svjetlošću i mjenjanjem dubine u kojoj lovi, da traži svjetlosne uslove koji su optimalni i garantuju mu uspeh u lovu. “Videti, a ne biti viđen”, oduvjek je smuđev recept za uspješan lov i opstanak.

Moram na ovom mjestu dotati još jedno moje zapažanje: puno sam lutao čamcem noću gledajući u sonar, bez obzira na ovu ili onu mjesečevu fazu. Ono što sam zaključio je da se u skoro svakoj fazi mjeseca kederi nalaze u skoro svim slojevima vode, a isto tako i na plićacima i dubinama. Grabljivice pak love uvjek samo određena jata kedera koja se u toj zatečenoj noći i fazi mjeseca nalaze uvjek u određenoj dubini, tj. sloju vode.

NA POVRŠINI

Koliko je pun mjesec faza gdje se, mahom, sve ribe koncentrišu na ishranu noću, tako je i odlazak punog mjeseca siguran znak da će riba uskoro početi svoju dnevnu aktivnost. Meni se kao jako lovan period po danu pokazao drugi i treći dan posle punog mjeseca. Redovno sam u ovoj mjesečevoj fazi, a po danu, imao jako dobre ulove smuđa.

Štuka je, po meni, vrlo aktivna u drugoj polovici nadolazećeg mjeseca. Inače, generalno bih preporučio varaličarenje danju, uvjek neposredno nakon jedne od četiri mene.

Za noćno varaličarenje veoma je važno imati uvjek na umu dubinu na kojoj nudimo grabljivici varalicu! Opet iz ličnog iskustva (i mnogo provedenog vremena eksperimentišući na vodi), rekao bih sljedeće: varalica se može ponuditi noću u tri sloja vode, u površinskom, srednjem sloju i na dnu. Bez obzira na uslove koji vladaju na vodi, ja počinjem varaličariti uvjek sa površincima.

To je i najbrži način pretražiti vodu i uvjeriti se o aktivnosti ribe. Nema tu zabačaja i čekanja bog zna koliko dok varalica ne padne na dno, cimanja i cinculiranja. Vrijeme se gubi, a ima ga jako malo u noćnom varaličarenju, jer riba je u pokretu, traži i obilazi njoj znana mjesta, gdje pretpostavlja da se okupljaju kederi, napada, nešto uspe da uhvati a ostatak se razbježi glavom bez obzira. Dok se sitna ribica ponovo ne sakupi i umiri, grabljivice plivaju dalje pa se ponovo vraćaju. Ovu situaciju često posmatram na sonaru i to mi govori da noćni cug nije samo sat vremena ili manje, već je mnogo duži, ali riba odlazi s jednog mjesta na drugo, što ne znači da nije više aktivna. Jeste, ali ne više tu, već tamo.

Za obalsko (uslovno rečeno: statično) varaličarenje ovo je svakako jedna značajna informacija, ali počeh o povr­šincima - ja za noćne površince smatram samo voblere kao zaista efikasne varalice. Nije to samo zbog njihove lovnosti već i zbog toga što mi omogućavaju pravilnu prezentaciju mamca, a možda najvažniji razlog jeste to što samo vobler ima realan izgled i siluetu ribice na površini.

Kederi, koji se noću zadržavaju na površini, statični su i ne plivaju kao po danu, tako da je jedan plivajući ili suspending vobler već dobar odabir. Kod plivajućih voblera uvek pazim na izbor, jer su poznati po oštrijoj akciji, koji, u ovom slučaju, nije potrebna. Minnov vobleri, s njihovim minijaturnim kljunovima, su se meni više puta dokazali. Držim ih skoro na mjestu i odmerenim trzajima štapa provociram njihovo kretanje.

Šta reći o bojama i dekorima za pun mjesec i lov na površini? Zaista nisam primjetio da mi je upadljiv dekor kao FT doneo bolje ulove. Dekor i boju smuđ ne može ni viditi, jer on ipak ne pliva na površini, kao ajkula, da bi takav vobler uopšte mogao osmotriti s boka. Nisam nikada u noćnom ribolovu vidio smuđa kojem peraja vire iz vode kada pliva! Iskreno da kažem, sumnjam čak da mu i boja stomaka nešto znači, u kontra svetlu pri samoj površini vode! Moji aduti su prirodni dekori i vobleri u crnim ili tamnim bojama.

Tehnika vučenja na površini je jednostavna, mada varira od položaja mjeseca u odnosu na ribolovca. Ako mi se mjesec nalazi iza leđa, što znači da ribi odsjaj mjesečine udara pravo u oči u trenutku praćenja i napada na varalice, vučem bez prekida sa povremenim trzajima. Ako je mjesec okrenut tako da ga vidim ispred sebe, pravim pauze između vučenja, jer je ribi sada svjetlost iza leđa i ona ima “smireniju” sliku moje varalice u vodi.

U SREDNJEM SLOJU

Varaličarenje noću u srednjem sloju praktikujem samo kada dubina vode ne prelazi nekih 7 metara. Za mene je sve ostalo malo komplikovano i povezano sa dosta slučajnosti i sreće, jer postoje vode gdje je srednji sloj dubina od 10 do 20 metara (Geru živi u Švajcarskoj i varaličari na dubokim jezerima - op. Glod.). Nije da sreće ne treba imati da bi se uhvatila riba, ali poslije takvih ulova osjećam se dosta čudno. Neka moja iskustva mi govore da se u srednjem sloju vode isplati varali­čariti kratko prije ili poslije punog mjeseca. Isto tako i za vrijeme punog mjeseca ali kod oblacima pokrivenog neba. Ako je vjetar na vodi, a mjesec pun, pokušam isto tako.

Kako rekoh, neko moje iskustvo a i sonar su mi pokazali da se kederi pri lošijim svetlosnim uslovima skupljaju na površini - ali samo ako je mirna. Keder noću voli mirnu mjesečinom osvjetljenu površinu. Nema li toga, on se spušta u dublji sloj. U različitim godišnjim dobima, uslovljeno temperaturom vode, postoje jasne iznimke. Bilo kako bilo, varaličariti noću, u srednjem sloju, je veoma uzbudljiva rabota jer se tada, pored smuđa, može realno očekivati i som.

U srednjem sloju mnoge varalice su ”kod kuće”. Silikonci sa laganim džig glavama, leptiri, kašike i vobleri. Sada dolazi do izražaja pravilan odabir boja i dekora varalice. Njihova vibracija opet bi trebala imati kvalitete koje ribi jasno daju na znanje njihovu prisutnost. Sve varalice koje koristim za ove prilike imaju nešto zajedničko, a to je da dozvoljavaju njihovo sporo vođenje. Sporo ali konstantno, bez zastajkivanja, cupkanja ili nekog džiganja. Rekao bih da je pogrešno varalicom u srednjem sloju glumiti umiruću ili bolesnu ribicu. Mislim da se povređena ili umiruća ribica prebrzo spušta na dno, pa bi za jednu noćnu grabljivicu takva situacija bila dosta čudna, nepoznata i izazivala sumnju.

Ne mora biti, ali…

Moje boje za ovu priliku su svakako na prvom mjestu FT i sve ostale drečave i upadljive kombinacije kao, na primjer, neon žuta ili krečno bjela.

NA DNU

U svim mjesečevim fazama, a koje nisu pun mjesec, isplati se varaličariti po dnu! Noćne ribe su u tim fazama po pravilu uvjek na dnu. Sve zbog nedostatka svjetlosti u vodi i time uslovljene neaktivnosti i letargije u kojoj se grabljivica po pravilu nalazi. Za mene je uvjek bilo važno izabrati pravo mjesto za noćno varaličarenje u ovakvim (ne)prilikama. Ta mjesta nisu lovni reviri koje inače riba i mi s našim varalicama posjećujemo, nego mjesta gdje se riba odmara, noći i čeka prve zrake jutarnjeg sunca.

Mada riba u ovakvim noćima nije aktivna, daleko od toga da se ne može uhvatiti. Bitno je samo ta mjesta poznavati i intenzivno ih pretraživati varalicom. Palo drveće u vodu, panjevi, duboke rupe ili uvale sa mirnim tokom vode... Svuda gdje pretpostavljam da je mjesto koje ribi nudi mir i tišinu! Za ove prilike kod mene dolazi u obzir samo silikonska varalica i to - šed.

Biram jednog s tankim tjelom ali i krutog šeda, a opet sa veoma gibljivim i pokretnim repom koji “ne lupa” prežestoku vibraciju. Riba se odmara i ne želim je uplašiti agresivnošću mamca, odnosno privući je sa daljine ka mojoj varalici jer to ni ne mogu pošto ova nije aktivna i “ne pliva”. Zato se trudim da varalicom pogodim tačno mjesto gdje mislim da je riba riba i to ne jednom, već sve dok se ova ne odluči na napad.

Šeda vodim na najlakšoj mogućoj glavi, jer riba u tim uslovima uzima veoma nezainteresovano. Pre bih rekao da želi otjerati uljeza, a ne progutati ga. Pošto mi je potrebna laka džig glava, a mjesta gdje varaličarim su mahom duboka, biram uskog silikonca jer on mnogo bolje seče vodu od teškaša, pa iz tog razloga mogu uštedjeti nekoliko grama na džig glavi. Sve to mi je važno da bi se, na mjestu gde pretpostavljam da je grabljivica, šed što duže zadržao i bio što lakši da ga riba neodlučnim napadom dovoljno duboko “inhalira”, a pogotovo da u noćnoj tami registrujem napad koji je često skoro neprimetan, pogotovo sa teškim džig glavama.

Boje kao i za srednji sloj: drečave, žute, bjele, a rado koristim i fluoroscentne, koje ne osvjetlim maksimalnim intenzitetom baterlampe jer mi se pokazalo da takva presvjetleća varalica ne hvata ribu.

Sve ovo može nekada da zakaže i da noć provedem bez ijednog kontakta sa ribom. Rekao bih da je i dobro tako jer, iskreno se nadam, nikada neću o varaličarenju naučiti baš sve i da će uvjek biti iznenađenja i pitanja koja moram ostaviti za sutra. A, možda baš tada, kada prve zrake sunca obasjaju površinu vode iz koje se isparava sumaglica, sreća bude malo više meni naklonjena...                                            

Goran Medaković - Geru

Zabranjeno je kopiranje i reprodukovanje tekstova sa portala http://www.trofej.info/