Sa komšijama vodimo žestoke bitke na svim frontovima – i u bukvalnom i u prenosnom smislu. Ali kada se svi rezultati saberu, dođemo na isto – nerešeno. Džabe smo krečili! Mi njih deljemo u košarci i tenisu, oni nas u rukometu i vaterpolu. Fudbal (nogomet) se ne računa, jer ga u Srbiji niko ne igra. U pecanju plovkom smo bolji, u lovu šarana izjednačeni, ali u varaličarenju su bolji oni. I to znatno. Strašno zaostajemo...

Iako su njihovi ulovi samo sa Save, a mi imamo i Dunav, Tisu, Drinu, Moravu... ove zime nas razbijaju sve u (minus) 16! Naši skromni pokušaji da pariramo ulovima endemske vrste, nazvane u stručnim krugovima "Moravski somić", čista su detinjarija. Kad uporedimo nas i njih pravi smo dunsteri. Mi to sve radimo amaterski, stihijski, bez plana i strategije. Oni, naprotiv, studiuzno i profesionalno.

A medijski smo neuporedivo jači - niko više ne može da izbroji koliko u Srbiji postoji časopisa o ribolovu, koliko tv emisija posvećenih pecanju, nebrojeno mnogo foruma... a najviše baš o varaličarenju! I uprkos svemu, zaostajemo u "spinanju"?!

Ove (pre)duge i hladne zime već su nam na početku nedostižno odmakli brojnim zgodicima. Pokušali smo bar da nekako smanjimo razliku, ako već ne možemo i da izjednačimo, ali prvo poluvreme su nas razbucali. Prvo poluvrijeme je igrano januara (siječnja) 2011. godine. Pred našim varaličarima je bio postavljen izuzetno težak zadatak – stići ih u kratkom februaru (veljači). Sve smo pokušali, pa čak i enormno medijski osokolili naše varaličare brojnim slikama njihovih ulova, ne bi li izazvali poznati srpski inat. Ali zadatak je bio "nemoguća misija" pa nam je preostala jedino nada u sreću. I u neku „trojku“ u poslednjim sekundama utakmice.

I ponovilo se, jedan naš „Kecman s Dunava" ubo je tricu iz nemoguće pozicije – som od 72 kilograma na Orkinog šeda! Svi smo zanemeli – i mi i oni. Verujem i Orka. Da ne poveruješ, ali slike postoje i demantuju svaku sumnju u neregularnost.

I taman kad smo izjednačili, njih opet krenulo – po sajtovima kolaju nove fotke regularnih ulova somova sa Save. I to sve većih i većih! I sve brojnijih. Sada nam čast može spasiti jedino opet „Kecman“ jer kaže da ih tamo, gde je upecao tog od 72 kg, ima još nekoliko. Samo „nije svaki dan Badnji dan“, tako da je mrka kapa što se tiče nade da prestignemo Hrvate.

Jedino ako ubacimo u našu momčad, pred sam kraj natjecanja, „Đavola“! Naime, to je neki (tako kažu, ako ne lažu), varaličar iz Vojvodine, strah i trepet za zimske somove. Nadimak je dobio jer upeca zimi na stotine kilograma somovine, ako ne i tona. Samo je problem što niko ne zna njegovo pravo ime. A i teško ga je naći, jer šparta kanalima – kad isprazni jedan deo premesti se na novu lokaciju. Naime, on nije sledbenik pokreta "Uhvati - na leden sneg spusti - soma smrznutog pusti", kao svi ostali pomenuti u ovom skroz pristrasnom, navijačkom tekstu. 

Baš šteta, jer imamo idealnu priliku i u martu (ožujak) – nenadano niske temperature vazduha i vode daju nam poslednju šansu da ih (pre)stignemo. Evo temperature voda na dan 3. marta (ožujka) 2011. godine: na Dunavu od 2.0 °C do 3.2 °C, na Savi od 2.8 °C do 4.4 °C, na Tisi od 1.5 °C do 1.8 °C, na banatskim vodotocima od 1.0 °C do 2.0 °C i na Velikoj Moravi od 2.0 °C do 2.8 °C, što je znatno ispod prosečnih vrednosti temperatura vode za mart. A svima je poznato da što niža temperatura to som aktivnije uzima varalicu. Jer da radi leti, bilo bi slika i hrvatskih i srpskih ribolovaca, varaličara-reprezentativaca, sa ulovima somova.

Stoga preostaje nam samo da navijamo: napred naši grabuljaši!

Ali zdušno navijaju i dečki iz susjedstva: naprijed naši hakleraši!

Grobar sa Severa

P.S.

Sve rezultate, golove i zgoditke, možete pronaći na Internetu, na forumima i Facebook-u, jer je svaki „reprezentativac“ član nekog foruma, a na "Fejsu" ima svoj profil.

P.P.S.

Kad malo dublje analiziramo „njih“ i „nas“ stiče se utisak kao da smo jedan isti narod. Iako govorimo različitim jezicima (mi srpskohrvatski, oni hrvatskosrpski), ukupni rezultati u svemu su nam podjednaki.