Šumaher i Ferrari - Mihaelovo ime je postalo slavnije nego Encovo prezime

Za Ferrari sam navijao još od 1966-67. godine. I tako, strastveno i pristrasno, sve do kraja 2009. godine. Sada više ne, čak navijam protiv Alonsa i Ferrarija. U stvari, sada ne navijam ni za koga, tek pomalo, više iz inata, za Fetela - i s polak snage za Raikonena), jer brojne budale, isto kao i sa Šumaherom, od dveća ne vide šumu. To jest – mrze! Mrzeli su Šumija, sada mrze Fetela – i to jedni isti! Oni koji totalno ne razumeju F1, ali i poneki koji dosta znaju, ali im jednostavno mržnja blokira razum, te nisu u mogućnosti da objektivno sagledaju činjenice i uvaže argumente. Gledaju, vide… ali ne mogu da podnesu istinu. A to je odlika ostrašćenih budala! Ali da se vratim temi. Dakle, zašto sam prestao da navijam za Ferrari?

Zato što su oterali Raikonena a doveli Alonsa! Zbog proklete Santander banke. Ali i što se Šumaher vratio u F1. Tada sam definitvno zaključili da su 2006. bukvalno najurili Šumahera. Nisu oni doveli Kimija što je bio bolji od Šumija, jer je Šumi 2006. briljantno vozio i ni po čemu nije bio za penziju. 2006. sam žalio, ali sam pomislio da se Šumi svega zamorio, pa sam navijao za Kimija i Masu kao i nekada pre za ostale Ferrarijeve vozače, sve do kraja 2009. Međutim, svojim povratkom u F1 2010. svima je postalo jasno da Šumiju nije bilo dosta trkanja 2006. nego da je džentlmenski podneo izbacivanje, jer je celom svetu postalo jasno: Šumaherovo ime je postalo veće nego Encovo prezime! Naime, Ferrari pune dve decenije, za 20 godina (od 1979. do 2000.) nije osvojio ni jednu jedinu vozačku titulu! Dvadeset godina ništa, potom sa Šumijem 5 titula uzastopno i 6 uzastopih titula u šampionatu konstruktora.

Uostalom, pažljivo pročitajte priču o najvećem trkaču F1 svih vremena, nemojte da isključite razum a uključite mržnju. Pročitaje pažljivo, sve do kraja, pa potom (pro)sudite – ne budite slepi kod očiju. A ako i dalje ne podnosite istinu... marim baš!

FjodorD

Priča o legendi Formule 1

Najbolji vozač u povijesti kažu mnogi, neki se slažu s tim, neki ne, no svi se moraju složiti s činjenicom da je Michael mnogo dao za ovaj sport i da je obilježio jednu eru Formule 1. Priča počinje u Kerpenu, 3. siječnja 1969. godine. Michael je dijete Rolfa (zidar, koji je u vlasništvu imao karting stazu u Kerpenu) i Elizabethe Schumacher koja je radila na toj istoj karting stazi. Presudan trenutak u životu malog Michaela se dogodio kad je njegov otac ugradio motor na karting s pedalama u kojem se njegov sin igrao. No ubrzo se Michael zabio u rasvjetni stup sa svojom “mašinom” pa ga je Rolf ubacio u karting klub te je tako postao najmlađi član. A ubrzo je postao i najmlađi prvak u lokalnom prvenstvu malih kartinga, a tad je imao tek 6 godina. Početak je to jedne velike karijere koja će obilježiti auto sport. Nitko nije ni slutio kakva se oluja sprema.

Već 1984. s tek navršenih 15 godina nastupa u mnogim karting serijama, osvojio je nekoliko naslova u njemačkoj i europskoj seriji kartinga te tako postaje velika nada za njemački auto sport. Primjetili su svi Michaelov talenat i volju za radom. Tri godine poslije napušta školu i odlazi raditi kao mehaničar kako bi naučio još više o svojoj strasti. Prvi korak prema Formuli je napravio 1988. godine kada je počeo voziti u Formuli Ford i Formuli Konig. U potonjoj već prvu godinu osvaja naslov, kada je pobjedio na 9 od 10 utrka. U Formuli Ford je završio kao drugi. Već sljedeće godine prelazi u njemačku Formulu 3 gdje je vozio za tim VTS koji je bio u vlasništvu Willia Webera te vozi za Team Sauber Mercedes s kojima je potpisao ugovor. Prvu sezonu je završio treći, a 1990. osvaja naslov sa 6 osvojenih pole positiona i 5 pobjeda. U World sportscar Championshipu gdje je vozio za Mercedes je ostvario dvije pobjede. Na kraju godine, Schumacher se pridružuje svojim suparnicima iz Formule 3, Heinzu-Haraldu Frentzenu i Karlu Wendlingeru u Mercedesovom junior programu World Sports-Prototype Championship. Ovo je bilo neobično za mladog vozača poput Schumachera, jer su njegovi vršnjaci svoj put do Formule 1 nastavili preko Formule 3000.

1991.

Schumacher je prvi put nastupio u Formuli 1 1991. godine na VN Belgije u timu Jordan Ford, kao zamjena za privedenog Bertrand Gachota. Schumacher je bio pod ugovorom s Mercedesom, ali je u tim Eddiea Jordana došao jer mu je Mercedes platio 150.000 dolara. Tijekom test vožnji, Schumacher je impresionirao Jordanovog dizajnera Garya Andersona i menadžera tima Trevora Fostera na stazi u Silverstoneu. Schumacherov menadžer, Willi Weber je uvjerio Eddia da Schumacher odlično poznaje zahtjevnu i tešku stazu Spa Francorchamps, iako nikad nije vozio na njoj, već ju je samo vidio s tribina. Tijekom trkaćeg vikenda, prvi vozač tima Andrea de Cesaris, htio je Schumacheru pokazati stazu, ali je zbog klauzule u ugovoru spriječen. Na kraju je Michael naučio stazu sam, na svom biciklu kružeći po stazi dok ju nije upamtio. Impresionirao je sve ljude u Jordanu kada je u kvalifikacijama osvojio 7. mjesto, što je bilo izjednačenje najboljeg kvalifikacijskog rezultata te sezone. Njemački mediji su odmah Schumachera proglasili za najvećeg talenta njemačkog motosporta još od Stefana Bellofa. No već je nekoliko stotina metara poslije starta Schumacher parkirao svoj bolid jer je zbog neiskustva spalio kvačilo. Nakon Belgije je potpisao za Benetton Ford do kraja sezone, no u timu Mercedes gdje je već imao ugovor su mislili da će voziti za Jordan do kraja sezone. Tako je Eddie Jordan pokušao spriječiti Schumachera da vozi za drugi tim tako što je podnio tužbu britanskom sudu, no odbačena je jer nije imao potpisan ugovor s Nijemcem. Već je sljedeću utrku ponovno impresionirao sve prisutne kada je na VN Italije završio utrku kao 5., i to ispred Nelsona Piqueta, trostrukog svjetskog prvaka u Formuli 1. Schumacher je svoju prvu sezonu u Formuli 1 završio s četiri osvojena boda u 6 utrka.

1992.

Nakon raznih zavrzlama s ugovorom za Mercedes, uspio se Schumacher nekako othrvati tomu i potpisati novi ugovor s Benettonom za sljedeću sezonu. Novog timskog kolegu Martina Brundlea je u kvalifikacijama ostavljao s prednošću od preko sekunde, a već se na drugoj utrci sezone u Meksiku popeo na najnižu stepenicu pobjedničkog postolja. Benetton Ford je bio solidan bolid, no 1992. godina je bila Williamsova u kojoj su Nigel Mansell i Riccardo Patrese doslovno prohujali. Tada je Williamsov bolid imao moćan Renaultov motor, poluautomatski mjenjač i aktivni ovjes, što je rezultiralo jednim od najdominantnijih bolida u povijesti Formule 1. No, Schumacher je nastavio nizati dobre rezultate i osvajati postolja. Napokon, 30. kolovoza 1992. godine na Spa Francorchamps Michael dolazi do svoje prve pobjede, i to baš na stazi na kojoj je prvi put nastupio u Formuli 1. Odličnom vožnjom po kiši i mudrom strategijom je uspio nadmašiti oba Williamsa. Na kraju sezone je završio kao treći u ukupnom poretku, pobjedivši tako momčadskog kolegu Brundlea. Nikad u 1992. nije završio utrku niže od četvrtog mjesta. Nije uspio završiti četiri utrke, a jedna od njih je ona poznata VN Francuske kada je izbacio sebe i Sennu u prvom zavoju pa mu je legendarni Brazilac poslije utrke održao malo predavanje. Pokazao je Schumi već ranije za kakve je podvige spreman, a ovu sezonu je to i dokazao.

1993.

Schumacher nastavlja voziti za Benetton, a već u prvoj utrci je jedan od glavnih favorita za pobjedu. Na toj utrci, održanoj u Južnoafričkoj Republici, su se za prvo mjesto borili Senna, Schumacher i Prost. Sve je išlo dobro za Schumachera do pokušaja pretjecanja Senne kada su se sudarili te je nakon toga morao odustati. Sezonu nastavlja s odličnim rezultatima, no Benetton je bio nepouzdan bolid pa je četiri puta morao odustati radi mehaničkog kvara. Uspio je ostvariti pobjedu na VN Portugala na stazi Estoril ispred Prosta i Hilla. Sve ostale utrke koje je završio su bila postolja i u svakoj utrci koju je završio kad i timski kolega, Patrese, on ga je pobjedio. U ukupnom poretku završava četvrti, s 32 boda prednosti pred petoplasiranim Patreseom. Njegova momčad je u konstruktorskom poretku završila treća iza Williams Renaulta i McLaren Forda.

1994.

Godina je za Schumachera počela izvrsno jer je pobjedio na prve tri utrke i bolid glavnog rivala, Ayrtona Senne, nije dobro funkcionirao. Senna je osvojio i treći pole position za redom, u Imoli 30. travnja. Nitko nije ni slutio kakva se katastrofa sprema. Senna je vodio cijelo vrijeme dok ga je Schumacher pratio u stopu, no onda je uslijedilo njegovo izlijetanje na zavoju Tamburelo gdje je Brazilac s 217 km/h udario u ogradu i na mjestu poginuo. Težak je to udarac bio za Formulu 1, posebno za vozače i timove. Michael je i na ovoj utrci pobjedio te tako zadržao i učvrstio vodstvo u ukupnom poretku. Sljedeću utrku koja je vožena u Monaku osvojio je svoj prvi pole position u karijeri te ponovno pobjedio. Pole position je ponovno osvojio i u Španjolskoj te vodio u utrci, no ubrzo ostaje u petoj brzini i tako vozi do kraja utrke. Vozio je nevjerojatno, birao je potpuno druge putanje i uspio završiti utrku kao drugi, što je s obzirom na ogroman kvar koji je imao respektabilan rezultat. Diskvalificiran je čak dva puta te godine, prvi put u Silverstoneu zbog ignoriranja crnih zastava (iako mu je tim preko radija cijelo vrijeme govorio da ih ignorira jer nisu bile donešene prema pravilniku) i drugi put u Belgiji zbog pretanke daske (2mm manje od dopuštenog) u podnožju bolida. Zbog Silverstonea je usljedila zabrana utrkivanja za dva trkaća vikenda, tako da je Michael propustio Monzu i Estoril. Vraća se u velikom stilu pobjedom i pole positionom na Jerezu, a osvaja drugo mjesto na sljedećoj VN Japana. U sljedećoj utrci odlučivao se pobjednik u ukupnom poretku vozača. Michael je bio vodeći sa samo jednim bodom ispred Damona Hilla. Zadnja utrka je odvožena na stazi Adelaide u Australiji, gdje se Schumacher i Hill sudaraju (krivica je više na strani Schumachera jer je preambiciozno pokušao zatvoriti Hilla koji je bio s unutarnje strane). Obojica odustaju te tako Michael osvaja svoj prvi naslov u karijeri, kojeg je posvetio Ayrtonu Senni. Pomalo kontroverzan kraj sezone, ali ipak se Michael lavovski i sa sporijim bolidom borio do kraja i uspio.

1995.

Michael se doslovno prošetao sezonom i osvojio svoj drugi naslov prvaka s velikom prednošću ispred Damona Hilla. Pobijedio je 9 puta te sezone, a najviše od njih se ističe ona u Belgiji kad je sa 16. startnog mjesta pobjedio impresivnom vožnjom. Na gumama za suho dok je staza bila mokra je iza sebe zadržavao Hilla koji je bio na gumama za kišu. Schumi je jednostavno vozio nenadmašno te sezone. Benetton je osvojio naslov konstruktorskog prvaka prvi i jedini put. Naravno, Michael je pobjedio timskog kolegu Johnnyja Herberta koji je na kraju sezone izjavio kako ne može shvatiti da je Michael osvoji naslov u takvom bolidu. Na kraju sezone Schumacher napušta Benetton i prelazi u Ferrari.

1996.

Bila je ovo teška godina za Michaela. U Maranellu je zadnji vozački naslov bio osvojen 1979. godine i Schumacheru je bilo jasno gdje je došao i kakav ga bolid čeka. No uvijek je izjavljivao: “Doći će nova era Ferrarija, samo se malo strpite.” Sezona nije počela bajno, Williamsov bolid je bio dominantan, a Ferrariju je falilo brzine i nije bio pretjerano pouzdan. No Michael svoje umijeće pokazuje na VN Španjolske kada na kišnoj stazi sve ostale vozače čini prosječnima. Krugove koje je nizao prvim dijelom utrke su bili 2-3 sekunde brži od drugoplasiranog Villeneuvea, a utrku je završio s 45 sekundi prednosti pred drugoplasiranim Alesijem. Komentirao je njegovu vožnju stari as Stirling Moss: “It was not a race. It was a demostration of brilliance”, što je samo dokazalo kakav je Michael majstor po kiši, a zvali su ga Regenmeister (kišni majstor). Nakon Catalunye slijedi niz od tri utrke bez plasmana gdje je potpuno izgubio priključak za Hillom i Villeneuveom. Te sezone pobjeđuje još na Spa Francorchampsu i u Monzi, na Ferrarijevoj domaćoj stazi. Sezonu završava kao treći iza Williamsovog dvojca s 3 pobjede i 4 pole positiona.

1997.

Godinu je počeo s postoljem na VN Australije u Albert Parku, no bolid opet nije bio konkurentan za ikakvu ozbiljnu borbu za naslov. No Michael se svojim vrhunskim vožnjama i vještinom do kraja sezone bori za naslov. Posebno se izdvaja nevjerojatna pobjeda po kišnom Monte Carlu kada Michael apsolutno deklasira konkurenciju i ostavlja drugog iza sebe 53 sekunde. Onda je nakon pobjede na VN Kanade preuzeo vodstvo u ukupnom poretku. Pobjedio je i sljedeću utrku u Magny Courseu. Vodstvo u utrci drži do VN Luxemburga, koja je odvožena na Nurburgringu. Schumacher odustaje već u drugom krugu, a Villeneuve pobjeđuje. Sljedeća utrka vožena je u Suzuki, gdje je Schumacher pobjedio, a Villeneuve diskvalificiran jer je ignorirao žute zastave. Tako je Michael imao jedan bod prednosti prije zadnje utrke, VN Europe koja je vožena na stazi Jerez. Villeneuve, Schumacher i Frentzen su u kvalifikacijama bili najbrži, no odvozili su isto vrijeme, 1:27.072. Prema pravilniku, onaj koji je prvi postavio vrijeme će biti na pole positionu. Tako je prvi startao Villeneuve, pa zatim Schumacher i Frentzen. Cijelu je utrku Michael vodio ispred svog glavnog rivala. Nakon drugih prolazaka kroz bokseve, Villeneuve se počeo približavati Schumacheru te ga je u 48. krugu pokušao prestići u zavoju Dry Sack. Schumacher, pokušavajući obraniti poziciju, skreće previše udesno i udara u bolid Jacquesa, koji uspijeva nastaviti utrku, a on odustaje. Villeneuve osvaja treće mjesto te tako postaje svjetski prvak, a svoju prvu pobjedu tada odnosi Mika Hakkinen, budući Michaelov rival. Prema procjeni FIA-e, sudar s Villeneuveom je bio nesportski potez, te su mu oduzeti svi bodovi te sezone, ali je zadržao pobjede i bodove za momčad. Pobjedio je te sezone 5 puta i osvojio 3 boda manje od Villeneuvea.

1998.

U Ferrariju su uspjeli napraviti dobar bolid koji je spreman za naslov, no na obzoru se pojavio Mika Hakkinen s McLarenom koji je te sezone bio najbrži bolid. Pobjedio je na prve dvije utrke, dok je Schumacher osvojio tek jedno treće mjesto, pa je tako već na početku sezone zaostajao 16 bodova. No u sljedećih 7 utrka je pobjedio 4 puta te se još dva puta popeo na postolje, što ga je vratilo u borbu za naslov. Među tim pobjedama ističe se ona na kišnom Silverstoneu. Nakon odlaska sigurnosnog automobila u 49. krugu, Hakkinen je vodio ispred Schumachera. No tada nastaje prava oluja. Schumacher u 50. krugu prelazi Hakkinena, a do kraja utrke je ostalo još 10 krugova. Sagradio je prenost od 22 sekunde, vozio krugove 2 sekunde brže od ostalih, ali tu je bila kvaka. Pod sigurnosnim automobilom je prestigao Alexa Wurza pa je dobio stop and go kaznu. Odradio ju je u zadnjem krugu, no ulaskom u boks je prešao startno ciljnu ravninu te tako pobjedio u utrci. Utrka koja je najviše obilježila ovu godinu je VN Belgije u Spa Francorchampsu kada je na startu nastao pravi kaos. Poslije prvog zavoja sudarilo se 12 bolida nakon čega je utrka zaustavljena. Nakon ponovnog starta, u utrku je krenulo samo 15 bolida. Ključni trenutak utrke se dogodio kada je Schumacher vodio u utrci s oko 40 sekundi prednosti pred Hillom. Tada je za cijeli krug trebao obići Coultharda, Hakkinenovog momčadskog kolegu. Škot je usporio na vrlo nezgodnom brzom zavoju da propusti Michaela, no zbog loše vidljivosti Schumacher udara u zadnji kraj njegovog bolida i ostaje bez prednje gume. Obojica su morali parkirati bolide u boks jer su oštećenja bila prevelika da bi se nastavila utrka. Parkiravši bolide, Schumacher je ljutito otišao prema McLarenovom boksu da se sukobi s Coulthardom. No, spriječili su ga McLarenovi i Ferrarijevi mehaničari. Na VN Italije Michael pobjeđuje s pole positiona te se tako bodovno izjednačuje s Hakkinenom. Sljedeću utrku voženu na Nurburgringu kao VN Luksemburga pobjeđuje Hakkinen, a Schumacher završava drugi. Na zadnjoj utrci koja je održana na Suzuki, Michael osvaja pole position, no ne uspijeva startati s polea pa ga prebacuju na posljednje mjesto. U prvom krugu je napredovao čak 10 pozicija, a u sljedećm još 5. Uspio je ubrzo doći do trećeg mjesta, no u 31. krugu mu je eksplodirala guma te su sve šanse za naslov pale u vodu. Hakkinen osvaja svoj prvi naslov, a Schumacher sezonu završava kao drugi sa 6 pobjeda i tri pole positiona.

1999.

1999. godina je bila obećavajuća za Michaela i Ferrari. Sezonu je otvorio lošim plasmanom na VN Australije kad nije osvojio bodove, no na naredne tri utrke dolazi do dvije pobjede (Imola i Monte Carlo) i drugog mjesta na Interlagosu te tako preuzima vodstvo u ukupnom poretku vozača. No na VN Velike Britanije u Silverstoneu doživljava nesreću u prvom krugu utrke. Na početku utrke se u donjem dijelu startnog grida dogodio sudar pa je odlučeno da se napravi ponovni start. No ta vijesti nije došla do vodećih koji su se nastavili utrkivati. U zavoju stowe su otkazale zadnje kočnice na Michaelovom bolidu te se zabio u barijeru od guma i od posljedica nesreće zadobio dvostruki prijelom desne noge. Tada se Eddie Irvine nastavio boriti s Hakkinenom za naslov. Dok se Schumacher oporavljao od ozljede, Irvine je sve više smanjivao zaostatak za Fincem zahvaljujući problemima koji su ga zadesili. Imao je čak 5 odustajanja te sezone, a Eddie samo jedno. 98 dana nakon nesreće Michael se vraća u velikom stilu. Na utrci koja je prvi put vožena, VN Malezije na Sepangu, Schumacher ostavlja drugoplasiranog u kvalifikacijama jednu sekundu što je izazvalo divljenje među svim ljubiteljima Formule 1. Pri kraju utrke je pustio Irvinea ispred sebe jer se Irac borio za naslov s Hakkinenom, te je tada preuzeo vodstvo u ukupnom poretku. No u zadnjoj utrci u Japanu Hakkinen pobjeđuje te osvaja naslov. Schumacher je bio u pripremi za pomoći Irvineu, ali nije ga trebao puštati jer je Hakkinen s pobjedom bio siguran osvajač naslova. Ali ipak, Ferrari se okitio konstruktorskim naslovom na kraju godine, s četiri boda više od McLarena. Na kraju sezone, Irvine odlazi iz Maranella, a dolazi Brazilac Barrichello.

2000.

Schumacher odlično otvara sezonu te pobjeđuje na prve tri utrke i tako stvara veliku prednost pred Hakkinenom. No sredinom sezone je nanizao četiri odustajanja što je Hakkinenu omogućilo da uhvati priključak s Michaelom. No, Schumacher nakon VN Belgije uzima kontrolu u svoje ruke. Na posljednje četiri utrke je pobjedio i osvojio pole position. Tako je već predzadnju utrku u Suzuki osigurao svoj treći naslov svjetskog prvaka. Počela je ona era o kojoj je Schumacher pričao, a nitko nije ni znao što se još sprema. Također, Ferrari je osvojio i konstruktorski naslov, drugi za redom. Izjednačio je Michael svoj rekord od 9 pobjeda u sezoni kada je to isto učinio s Benettonom 1995.

2001.

Potpuna dominacija Michaela od početka do kraja sezone i osvajanje drugog uzastpnog i četvrtog naslova prvaka. Jednostavno, nije bilo suparnika koji je Michaelu mogao ozbiljnije zaprijetiti. Bilježi kao i prošle sezone 9 pobjeda, no osvaja čak 11 pole positiona. Na svojoj omiljenoj stazi, Spa Francorchamps je pobjedio 52. put u karijeri, te tako srušio rekord Alaina Prosta i postao vozač s najviše pobjeda u povijesti sporta. Te sezone od Formule 1 se oprostio Mika Hakkinen, za kojeg je Michael izjavio kako mu je bio najteži protivnik i kako je to vozač kojeg je najviše poštivao. Ferrari je također osvojio konstruktorski naslov, treći u nizu. Uistinu, era Ferrarija je uzela veliki mah.

2002.

Jedna od najdominantnijih sezona u povijesti Formule 1 gdje je Michael srušio nekoliko rekorda. Sezonu starta s pobjedom, a na sljedećih 5 utrka pobjeđuje još četiri puta i osvaja jedno treće mjesto. No među tim pobjedama se izdvaja i ona pomalo kontroverzna na VN Austrije kada ga Barrichello nekoliko stotina metara prije kraja utrke pušta ispred sebe. Brazilac je bio brži cijeli vikend, no onda je došla naredba s pitwalla da pusti Michaela ispred sebe. Michael i Ferrari su bili izviždani, no Schumacher Barrichellu to nije zaboravio. Na VN SAD ga je pričekao pred ciljem te je Barrichello pobjedio s najmanjom prednošću u povijesti Formule 1, 0,011 sekundi. Sezonu je završio s 11 pobjeda i tako postavio novi rekord u broju pobjeda u jednoj sezoni. Također, sve utrke u sezoni je završio na pobjedničkom postolju što je još jedan rekord. Izjednačio se s Fangiom u broju naslova, a Ferrariju je donio četvrti konstruktorski naslov za redom. Također, srušio je rekord razlike u bodovima između prvaka i drugoplasiranog, kada je ostavio Barrichella 67 bodova iza sebe. Ova sezona podsjetila je na dominaciju Williamsa s početka 90-ih godina.

2003.

Promjene u pravilniku koje su donesene da se dominacija Ferrarija prekine, uzdrmale su formu bolida te on više nije bio dominantan. Sada su to bili McLaren Mercedes i Williams BMW. No, Michael nakon prve tri problematične utrke uspijeva osvojiti tri pobjede s pole positiona. Nakon pobjede na VN Kanade preuzima vodstvo u ukupnom poretku vozača i ne pušta ga do kraja sezone, iako je sve do zadnje utrke vodio žestoku borbu s Raikkonenom i Montoyom. Michael je tako osvojio 6. naslov prvaka s čim je srušio svoj i Fangiov rekord u broju naslova svjetskog prvaka i izjednačio se s njim u broju uzastopno osvojenih naslova. Ferrari 5. put za redom osvaja konstruktorski naslov prvaka.

2004.

Ogromna dominacija Ferrarija i Michaela te ponovno rušenje rekorda koje je većinom i sam postavio. Pobjedio je na čak 12 od prvih 13 utrka što je apsolutni rekord i dan danas. Također, postavio je rekord od 7 pobjeda za redom te je osvojio rekordni 7. naslov svjetskog prvaka, a Ferrari je ponovno osvojio naslov u konstruktorima. Svi su se počeli zapitkivati gdje je kraj ere Ferrarija i Schumachera, jer je Formula 1 počela gubiti na gledanosti i popularnosti, a Michaelove utrke su proglasili dosadnima.

2005.

Zbog dominacije Ferrarija i Schumachera FIA je promjenila pravila i tako odrezala krila propetom konjiću. Gume su tada morale izdržati cijelu utrku (gdje je Michelin napravio bolji posao od Bridgestonea) te je lagano promijenjen i dizajn bolida. Ferrari nije imao odgovor na bolide Renaulta i McLarena, koji su bili uvjerljivo najbrži. Prve tri utrke za Michaela su bile teške, dva odustajanja i dva osvojena boda u Maleziji nisu zvučala dobro, no već je sljedeću utrku u Imoli zabilježio odličan nastup. Zadnjih 12 krugova se borio s Alonsom za prvo mjesto, no na kraju ipak nije uspio te mu pobjeda izmiče za 0,2 sekunde. No poslije toga opet tri loša nastupa, odustajanje u Španjolskoj te 7. mjesto u Monaku te 5. mjesto na Nurburgringu. Ipak, od VN Kanade slijede nešto svijetliji rezultati. Na stazi Gilles Villeneuve je je osvojio drugo mjesto, opet vrlo blizu (+1,1 sek) pobjedniku, ovaj put Raikkonenu. Sljedeća utrka bila ona poznata VN SAD-a kada je u utrci startalo samo 6 bolida, samo oni koji su bili na Bridgestone gumama. Schumacher je pobjedio, ali na postolju nije podignuo pehar ni otvorio šampanjac, jednostavno nije htio prihvatiti takvu pobjedu. Tu mu je ujedno bila i jedina pobjeda te sezone. U sljedećoj utrci ponovno osvaja postolje, ovaj put treće mjesto, ali s ogromnim zaostatkom za pobjednikom Alonsom, više od jedne minute. Jedini rezultat od Francuske koji je hvale vrijedan je nastup na VN Mađarske. Tada je u osvojio pole position s prednošću od skoro jedne sekunde naspram drugoplasiranog Montoye. No, u utrci nije mogao pratiti tempo Kimija Raikkonena čiji je McLaren bio mnogo brži, te se na kraju utrke Michael morao zadovoljiti drugim mjestom. Fernando Alonso je osvojio tada svoj prvi naslov prvaka, a Schumacher je, kao i Ferrari, završio treći u ukupnom poretku.

2006.

Ferrarijev novi bolid F248 bio je mnogo bolji od svog prethodnika te je bio konkurentan za borbu s Renaultom koji je na početku sezone još uvijek bio najbrži. Odmah na prvoj utrci Michael osvaja pole position, no Alonso ga pretječe kroz bokseve te tako pobjeđuje. Tu utrku je najimpresivnije odvozio Kimi Raikkonen koji je s 22. startnog mjesta došao do najniže stepenice postolja. Sljedeću utrku u Maleziji je morao startati s 14. mjesta jer je dobio kaznu +10 zbog promjene motora. Utrku je završio na 6. mjestu. U Australiji je izgubio kontrolu nad bolidom u zadnjem zavoju te se zabija u zid. Alonso pobjeđuje i već je imao 17 bodova više od Schumachera. Na sljedećoj utrci, VN San Marina, Michael osvaja pole position i pobjedu. Također, pobjeđuje 2 tjedna poslije na Nurburgringu, održan pod VN Europe i smanjuje zaostatak za Alonsom na 13 bodova. No tada slijedi strašan niz Španjolca, četiri pole positiona i četiri pobjede za redom, te stvara prednost od 25 bodova. Nije trebalo mnogo da Schumacher opet vrati vodu na svoj mlin, pa uzvraća s 3 uzastopne pobjede. A onda se na VN Mađarske zbio pravi cirkus. Prvo je Alonso morao odustati jer su mu u boksu loše pričvrstili gumu, a zatim je i Schumacher potkraj utrke odustao, a u boks je ušao s “rascvjetanim” intermedia gumama na kojima se čudesno uspijevao obraniti od napada De La Rose i Heidfelda. Tada je svoju prvu pobjedu osvojio Jenson Button. Slijedi VN Italije na kojoj Schumacher pobjeđuje i objavljuje da odlazi u mirovinu na kraju godine što je rastužilo mnogo fanova. Pobjeđuje i na sljedećoj utrci, VN Kine, te se prvi put u sezoni bodovno izjednačuje s Alonsom, ali preuzima vodeće mjesto jer je imao veći broj pobjeda. Uslijedila je ubrzo i Suzuka, staza na kojoj se često određivao pobjednik svjetskog prvenstva. Schumacher je vodio ispred Alonsa gotovo cijelu utrku, no 16 krugova prije kraja se pokvario motor i šanse za naslov su postale minimalne. Zadnji kvar na bolidu mu se dogodio na VN Francuske 2000. godine. Naravno, Fernando je to iskoristio najbolje što je mogao te pobjedio. Na zadnjoj utrci voženoj u Brazilu na stazi Interlagos, za Schumachera su se opet pojavili problemi. Na kvalifikacijama je otkazala pumpa za gorivo pa je startao tek s 10. mjesta. Prilikom pretjecanja Fisichelle puca mu stražnja guma na početku kruga, te nakon izlaska iz boksa zaostaje za vodećim Massom 70 sekundi. No, Schumacher nije odustajao, već je vozio svoj Ferrari kao da ga gone svi vrazi svijeta. Nizao je najbrže krugove, sustizao suparnike kao da voze bolide iz GP2 serije. Prešao je Fisichellu, Kubicu i Raikkonena u prvom zavoju, a svu trojicu na spektakularan način, onaj Schumacherovski. Utrku je završio na četvrtom mjestu čime je završio drugi u poretku vozača, dok je Alonso osvojio svoj drugi uzastopni i za sada posljednji naslov. Ferrari je na kraju Michaelu darovao jedan F248 u znak zahvale za sve što je napravio za Maranello. David Coulthard i Niki Lauda su na kraju sezone Michaela Schumachera proglasili najkompletnijim vozačem svih vremena.

Schumacher je nastavio raditi u Ferrariju kao savjetnik, te kao asistent Jeanu Todtu. Tako je bio na skoro svim utrkama do 2009. godine kada je bio i u Hungaroringu kada je Massu zdesila ona teška nesreća. Odmah je bilo jasno da će Massu trebati zamjeniti, a Schumacher se ponudio da pomogne. No zbog problema s bolovima u vratu zbog nesreće na motoru, nije mogao nastupiti. Kada je najavljena utrka s Michaelom u bolidu, interes novinara je ekstremno porastao, što je bio i plod “dosadne” sezone kakvom su je proglasili fanovi.

Povratak u Formulu 1

2010.

23. prosinca 2009. godine objavljeno je kako će Rosbergov timski kolega u ekipi Mercedes AMG biti sedmerostruki svjetski prvak i sunarodnjak Michael Schumacher. No već se na početku sezone vidjelo kako bolid Mercedesa nije ni blizu vodećima, Red Bullu, Ferrariju i McLarenu. Fanovi su najavljivali pobjede i pole positione, ali to su ipak bila pretjeranja očekivanja, što zbog bolida, što zbog ogromih promjena na bolidima od 2006. godine. Rosberg je te godine bio bolji vozač, koji je osvojio 3 postolja i skoro duplo više bodova od Regenmeistera. No treba reći da je i Schumacher imao dosta problema s bolidom te ga je to često onemogućavalo za neki bolji plasman. Najbolji plasmani kroz sezonu su mu bila tri četvrta mjesta, Španjolska, Turska i Koreja. Ovo je njegova najlošija sezona još od debitantske 1991. kada nije odvozio ni cijelu sezonu. Dobio je na kraju godine mnogo zamjerki, te se spominjalo kako će krajem godine zbog loših rezultata napustiti sport, no sve je demantirao i normalno započeo sezonu po ugovoru.

2011.

Bolid još uvijek nije spreman za borbu s najjačima, te Michaelu opet jedino ostaje skupljati bodove. No, primjetio se Michaelov skok u performansama te mu Rosberg više nije bježao, štoviše Schumacher je često bio brži od Nice, ali manjak sreće i 3 odustajanja više su ga u ukupnom poretku opet postavila iza Rosberga. Najbolji nastup zabilježen je u Kanadi, kada je osvojio najbolji svoj i momčadski rezultat te sezone. Utrku je završio kao četvrti, a postolje mu je izmaknulo pred sam kraj utrke. Schumacher je po kiši odlično vozio te držao drugo mjesto, no čim se staza počela sušiti, Mercedes W02 je pokazao da je preslab za borbu s najjačima te gubi dva mjesta od Buttona i Webbera. Sezonu završava na 8. mjestu, a Mercedes u konstruktorskom poretku četvrti, daleko od momčadi ispod, ali još dalje od Red Bulla, McLarena i Ferrarija.

2012.

Kako bi se prekinula dominacija Red Bulla, za ovu sezonu je zabranjen blown difuzor i mapiranje motora pa su se neke druge momčadi našle na vrhu poretka. Tu se našao i Michaelov Mercedes koji je u kvalifikacijama pokazivo da je spreman za prve startne redove, no loše performanse u utrci radi prekomjernog trošenja guma su bacile u sjenu visoka startna mjesta. U prvoj utrci sezone je osvojio četvrto startno mjesto, te nakon starta odmah zasjeo na treće, no ubrzo dolazi do kvara na mjenjaču i Michael je bio primoren odustati. U Maleziji se kvalificirao na treće mjesto, ali ga u četvrtom zavoju pogađa Grosjean te mu uništava cijelu utrku. Utrka u Kini bila je posebna za Mercedes. Nico je osvojio pole position, a Schumacher drugo startno mjesto. U utrci su također djelovali konkurentno, no ponovno problemi za Schumachera. Jedan od mehaničara nije pričvrstio gumu te je opet odustao. Na sljedećoj utrci u Bahreinu kazna zbog promjene mjenjača te start s 22. mjesta, dovoljno za zaborav na ikakav viši plasman jer taj vikend bolid nije bio konkurentan. Nakon toga ponovno tri odustajanja. U Španjolskoj se na kočenju zabija u Bruna Sennu te odustaje. U Monaku, potpomognut dobrom formom bolida, osvaja pole position. No, zbog kazne iz prošle utrke od 5+ mjesta, starta 6. Na startu se ponovno Grosjean zabija u Michaela, ovaj put bez posljedica, te nastavlja utrku. No pri kraju utrke zbog problema s pritiskom u gorivu odustaje. Na sljedećoj VN Kanade mu se pokvario DRS, te kako se nije mogao zatvoriti, tako nije mogao nastaviti utrku. 7 utrka, 5 odustajanja. Upravo dok je imao bolid s kojim je nešto mogao učiniti, nije mogao radi problema, dok je Rosberg odvozio svih 7 utrka, uzeo pobjedu i pobjegao Michaelu 65 bodova. No na sljedećoj utrci u Valenciji kao VN Europe usljedilo je oduševljenje od strane navijača. Schumacher je napokon osvojio najnižu stepenicu pobjedničkog postolja te se tako nakon 6 godina vratio staroj navici. Nekoliko utrka poslije forma Mercedesa je pala te je to bio bolid dovoljan tek za skupljanje šačice bodova. No u zadnjem dijelu sezone, performanse bolida su bile neprepoznatljive. Muku su mučili u kvalifikacijama, a u utrci se znalo dogoditi da su od njih brži bili svi bolidi osim ekipe sa začelja (Caterham, Marussia i HRT). Najgora Michaelova puna sezona, tek 13. mjesto i pad Mercedesa u poretku konstruktora na 5. mjesto. Pri kraju sezone, Schumacher je objavio kako će se povući iz Formule 1 na kraju godine te da je to uistinu kraj. Mnogo ljudi je govorilo kako mu nije trebao povratak, no Michael se vratio iz ljubavi prema sportu i zbog toga jer je utrkivanje sastavni dio njegovog života od malih nogu. Bilo kako bilo, 25. studenoga 2012. godine, završila je karijera najuspješnijeg vozača Formule 1, Michaela Schumachera. Izjavio je poslije utrke kako vjeruje da Vettel može srušiti njegove rekorde i kako bi mu bilo drago da to učini njegov zemljak.

Marko Rakić