Iz skromnog somaroškog iskustva ali bogatog štukaroško-pampuraškog mogu reći sljedeće: sunčanica je najbolji živi mamac za štuku upravo u ovom periodu, a odnosi se na stajaće i sporotekuće vode koje u priobalnom pojasu imaju veliku populaciju sunčanice.
Ne postoji keder koji je svojim karakteristikama bolji mamac za štuku u jesen, na stajaćim i sporotekućim vodama. Ako se pitate zašto je to tako, odgovor je vrlo jednostavan i logičan. Naime, štuku na plovak pecam od malih nogu, znači već preko 20 godona i to na Bosutu i okolnim stajaćicama, odnosno sporim tekućicama. Sunačanica je alohtona riba, koja agresivno brani svoj mali dio svemira, tj. priobalni pojas. Vrijeme provodi blizu obale u plićem dijelu među priobalnom travom, koja je ujedno i odličan kamuflažni teren za štuke. Taj dio vode, pogotovo njegova sjeverna strana u jesen ostaje duže osunčana i njega češće posjećuju štuke u potrazi za kederima. Odgovorno tvrdim da je sunčanica štuki zanimljivija od ostalih kedera zato što nije riba koja pliva u jatu, i za koju je potrebno puno manje energije da ju prosječna štuka ulovi. Također, ako logički gledamo, gladna štuka će u najkraćem roku, i sa najmanje potrošene energije moći pojesti upravo najviše sunčanica. Em su blizu obale, em nisu u jatu pa se glupa štuka ne mora razmišljati koju da napadne, em sunčanice miruju i sunčaju se, kao da čekaju da ih štuke pojedu.
Sunčanice su poznate kao poslednje koje napuštaju svoj teritorij i kao takve predstavljaju pravi mali fast food za gladne štuke u jesen. Sunčanica je također obilježena jednom velikom crnom točkom upravo po sredini svoga tijela, i po mom iskustvu predstavlja najlakši zalogaj u zadanom trenutku. Imao sam tako slučajeva da je štuka od 2,4 kg koliko obično važe ta generacija početkom jeseni, imala po 10 sunčanica u želucu, i to raznih veličina. Međutim, nijednog kedera druge vrste, što nije slučaj u prolječe ili ljeto.
Nakon što hladnoća počne pokazivati svoje zube, i nakon što se sunčanice povuku iz plićaka, i sakriju do proljeća, prestaje i aktivnost štuke u priobalnom pojasu.Tada pampuraši polako potpisuju kapitulaciju nad nadolazećom zimom i pripremamaju se za najvažnije dane u godini, a to su - svinjokolje.
Vesela druženja uz kuhanu rakiju, miris spaljene svinjske dlake i najboljih tradicionalnih jela, koja valjda samo u te dane imaju tako poseban i magičan okus i miris. A nakon što svinjci utihnu, padne prvi sneg, a prve kobasice dobiju treći dim, dođe opet vrijeme da se uz vatru i kuhano vino, preostali kederi zabace u potrazi za gladnom štukom. Tada ulov pada u drugi plan, jer su pečene kobasice ipak za nijansu zanimljivije, ali ipak jedna stvar već dugi niz godina nikako da padne u zaborav. A to je zaključak da štuka ne grize jer sigurno sad mijenja zube, pa nema vremena napadat kedere zabačene u mrzlu vodu nedaleko od obale. A ko zna što bilo da se zabaci malo dalje i dublje, na dubinku a ne na pampur. Ja sam saznao a Vi?
Sve ovo pišem, jer svake godine iznova potvrđujem svoja dugogodišnja zapažanja sa stajaćica i sporotekućica, a ovom prilikom Vam želim otkriti jednu veliku tajnu. Ona kaže da se štuka puno bolje, uspješnije, i sigurnije lovi na jednokuku udicu adekvatne veličine u odnosu na kedera.
Odnosno, želim reći da puno više promašaja, spadanja i otkačivanja sam imao na trokuke, u odnosu na jednokuke. A sa pojavom circle hook udica i njihovom primjenom, nisam imao niti jedan jedini promašaj, otkačivanje ili nešto slično. Realizacija ubojitih 100%
Srdačan pozdrav i pošteno na vodi! Živi bili i šešir nakrivili.
Antonio Jergović Jergo
Volim kad čovek ima i dušu i stil, a posebno kad pravi najbolji kulen u ex-YU. A Jergo je baš taj, kotlić u čamcu a beli čaršav na pecanju – op. D.J.
